Švedski Opus 3 Records , jedna je od u kontinuitetu najdugovječnijih audiofilskih nezavisnih izdavačkih glazbenih kuća, koju su 1976. godine utemeljili Jan-Eric Persson i Bo Hansson . Specijalizirana je za snimanje bezvremenske akustične glazbe poput jazza, bluesa, folka i klasike, a u posljednje vrijeme taj se repertoar još proširuje. Glavni cilj i ideja su im zabilježiti glazbu tako da njihove snimke pruže maksimalno prirodnu i točnu reprodukciju uz prijenos emocija i atmosfere samog trenutka snimanja. Da bi se to postiglo, za snimanja se u pravilu odabiru akustički prostori s naglašenim prirodnim ambijentom, a posebna se pažnja poklanja i rasporedu glazbenika kako bi se postigla najbolja moguća glazbena komunikacija među njima, ali i interakcija između njih i prostora u kojemu koncentriraju. U procesu izrade mastera izbjegavaju se umjetne i elektroničke manipulacije koji bi mogle negativno utjecati na prirodnost zvuka. Općenito se primjenjuje načelo što je moguće manjeg broja koraka i što manjeg broja elektroničkih komponenti u lancu snimanja (od mikrofona do medija za pohranu), a uređaji koji se koriste uglavnom su cijevni i najčešće unaprijeđeni vlastitim modifikacijama. Tko god je barem jednom u životu susreo se s nekim od njihovih nosača zvuka potpuno se uvjerio u sve sonične benefite takvog pristupa.
Opus 3 Records razvio je posebnu tehniku snimanja namijenjenu prvenstveno akustičnoj glazbi. Ona se temelji na prirodnosti akustike autentičnih prostora kao što su crkve, koncertne dvorane, jazz klubovi, itd., a koja se želi zabilježiti i sačuvati na snimci, za razliku od dominantne studijske prakse umjetne kontrole reverba i ostalih efekata. Pozicioniranje mikrofona u prostoru, te pozicioniranje glazbenika u odnosu na njih i prostor, ključno je za postizanje tog cilja. Od početaka koristi se stereo mikrofonska postava prema Blumlein koncepciji (tu tehniku je još davne 1934. godine razvio britanski inženjer za radare Alan Dower Blumlein po kojemu je i dobila naziv), odnosno pravilno križanoj konfiguraciji brojeva osam, koja hvata zvučni val u jednoj točki prostora. To je omogućilo realizaciju osnovne ideje – snimiti glazbu na najautentičniji mogući način, tako da reproducira stvarni akustički doživljaj dajući slušatelju dojam prisustva živome koncertu. Za snimanje se uglavnom koriste vrlo cijenjeni cijevni mikrofoni AKG C-24, a za pohranu mastera legendarni ali modificirani magnetofon Telefunken M-28. Taj je magnetofon izabran zbog prednosti mogućeg bilježenja nešto višeg nivoa glasnoće snimanja u odnosu na ostale kandidate. Nadalje, spomenuta tehnika snimanja omogućuje zapisivanje i najzahtjevnijih tranzijenata bez faznih odstupanja među kanalima, što je od presudne važnosti za timbar, odnosno individualni karakter svakog pojedinog instrumenta. Također, bilježenje oba kanala u egzaktno identičnom vremenskom momentu ključno je za vjerodostojnu rekreaciju zvučne slike, tj. precizno pozicioniranje svakog pojedinog instrumenta/izvođača u sve tri dimenzije. Upravo je to demonstrirano na prvoj testnoj snimci tvrtke Test Record 1 iz 1979. godine. Uz sve navedeno, Blumlein tehnika snimanja pruža mogućnosti i visoko-vjerne reprodukcije dinamike, kao i njezin balans u globalu. A upravo je ona, uz timbar i zvučnu sliku, ključna za dobivanje vjerodostojnih, prirodnih i autentičnih snimki. Opus 3 Records od početaka pa sve do danas iznimnu pažnju poklanja upravo tim trima parametrima kvalitetne reprodukcije glazbe, što se nedvojbeno primjećuje na snimkama s njihovim potpisom.
Naslovi kuće Opus 3 Records , ovisno o karakteristikama svakog pojedinog snimanja, dostupni su u različitim analognim i digitalnim formatima. Od gramofonskih ploča i magnetofonskih vrpci, preko standardnih i HDCD kodiranih CD-a te stereo i višekanalnih SACD naslova, sve do download fajlova u DSD formatu. I svakome od njih pristupa se na perfekcionistički i specifičan način. Osim toga, svaki pojedinačni naslov je specifičan i ima svoju priču, o čemu se može više saznati kroz knjižice koje prate njihove nosače zvuka ili na službenoj web stranici tvrtke.
Kod izrade vinilnih ploča stroj koji urezuje brazde u kojima su pohranjene audio informacije (koristi se Neumann VMS-80) zapravo zahtjeva dva signala. Jedan koji hrani glazbenim informacijama glavu rezača (Neumann SX-74) i drugi koji unaprijed daje informacije kako bi se brazda urezivala na najbolji mogući način bez nepoželjnih utjecaja na susjedne. Da bi se to postiglo poseban magnetofon s kojeg će biti reproducirana master vrpca prilikom izrade LP ploča mora imati dvije glave: prvu koja dobiva informaciju o preciznom pozicioniranju brazde koja se urezuje u vinilnu ploču i drugu audio glavu koja rezač hrani glazbenim informacijama. Među tim glavama je specijalna petlja koja omogućuje potrebito kašnjenje. Budući da su takvi magnetofoni danas veoma rijetki, većina studija pribjegla je rješenju izvedbe tog kašnjenja u digitalnoj domeni kako bi se mogli koristiti i drugi magnetofoni. Međutim to znači da će audio signal prije urezivanja u brazdu proći AD i DA konverziju, a za tako nastale snimke na vinilnim pločama ne može se konstatirati da su u potpunosti analogne. Zato su svi Opus 3 Records naslovi na gramofonskim pločama masterirani na autentičan analogni način, bez digitalizacije u procesu izrade, a za to se koristi legendarni magnetofon Studer A-80.
Odnedavno Opus 3 Records u svojoj ponudi nudi i prve kopije svojih analognih master snimki na magnetofonskim vrpcama, namijenjene svima koji traže perfekciju u reprodukciji glazbe i nisu spremni za nikakve kompromise po tom pitanju. Trenutno je u ponudi 50-tak naslova koji su snimljeni striktno analogno i kao takvi se i čuvaju, kronološki gledano sve do Eric Bibb „Just like Love“ albuma iz jeseni 2000.-te godine. Taj je album ujedno i prvi tvrtkin sniman digitalno i izdan u SACD formatu. Pri izradi tih prvih kopija master snimki na magnetofonskim vrpcama koristi se najkraći i najčišći mogući put audio signala, lišen ikakvih pretvorbi. Svaka se kopija izrađuje ručno, direktno s master vrpce, uz prethodnu vrlo rigoroznu i pedantnu kalibraciju i kontrolu. U tom se procesu za reprodukciju master traka koristi Technics RS-1500 magnetofon koji je korišten i za remasteriranje analognih mastera u SACD izdanja. Iako je taj magnetofon svjetski poznat kao jedan od najboljih kada je u pitanju reprodukcija, ipak ga je modificirao poznati konstruktor i proizvođač mikrofona Jorgen Thuresson kako bi se iz reprodukcije master vrpci izvukao maksimum. Za izradu prve kopije mastera koja se potom može kupiti služi Telefunken M-28 magnetofon, isti kakav se koristi za izradu mastera tvrtke od 1978. godine. Godinama su se koristile trake AGFA PEM-468 no one se više ne proizvode. Njih su danas zamijenile RMG Studio Master SM-468 koje se proizvode u Nizozemskoj i imaju potpuno identične performanse. Za maksimalnu moguću kvalitetu albuma u ovome formatu upotrebljavaju se 1/4“ 2-tračne trake, brzina od 38 cm/s i IEC (CCIR) 35 uS ekvilizacija. Široki frekvencijski odziv, nesputana dinamika, spacijalna rezolucija, transparentnost i detaljnost ovih Opus 3 Records izdanja dovesti će u istinsko iskušenje i biti ultimativni test za svaki vrhunski HiFi audio sustav – od najnižih registara orgulja, preko vokala i gitara, sve do najviših tonova udaraljki. Svi oni sretnici koji će biti u prilici poslušati ove vrpce u potpunosti će shvatiti svu genijalnost i snimateljsku filozofiju Jan-Eric Perssona , ali i svu superiornost ovog formata.
Standardna CD izdanja kuće Opus 3 Records također donose sve benefite ranije spomenute vlastite tehnike i pristupa snimanju. Tako da uz probranu glazbu i vrhunske izvođače, mnogi ih smatraju referentnim snimkama. Posebno njihovu seriju testnih naslova (antologijski Test CD 4, potom Showcase, A Selection from Test Records, itd.) koji su ultimativna referenca za timbar, zvučnu sliku i dinamiku. Od 1996. godine mnogi CD naslovi masterirani su u HDCD standardu kako bi se postigla kvaliteta zvuka ekvivalentna 20-bitnom zapisu s playerima koji posjeduju HDCD dekoder. Pojava DSD formata zapisa i posljedično SACD izdanjima, njegovim razvojem i popularizacijom, osim što predstavlja perfektan medij sa snimanje i pohranu master snimki, omogućio je daljnji iskorak u tvrtkinim nastojanjima da svojim nosačima zvuka što vjernije prenese akustičnu glazbu snimljenu u autentičnim akustičnim okruženjima, odnosno da se maksimalno približi živoj izvedbi. Osim toga, DSD je omogućio i višekanalne zapise, koji uz ispravan set-up odgovarajućeg sustava, još vjerodostojnije transferiraju i rekreiraju emocije i atmosferu samog momenta nastanka snimke, tako da se postiže osjećaj nazočnosti događaju. U tom smjeru Opus 3 Records razvijao je i unapređivao svoju tehniku „surround“ snimanja kao potvrdu ispravnosti svojih temeljnih postulata i filozofije. Za to se koristi vrhunska oprema kao što su Genex DSD snimač, EMM Labs Meitner konverteri, itd. Točka na i kvalitete zvuka u digitalnoj domeni je „download“ dostupnost njihovih DSD master zapisa u izvornom obliku za reprodukciju putem adekvatne kombinacije računala i DA pretvarača. S njima su se maksimalno približili tome da širem krugu ljubitelja glazbe i audiofilima ponude snimke najbliže izvornim master trakama, odnosno od jeseni 2000.-te godine (i albuma Eric Bibb, „Just Like Love“) kada su se novi masteri počeli raditi i pohranjivati u visoko-razlučivim digitalnim formatima (uključujući i DSD) da im u obliku računalnog „fajl“-a ponude pravi izvornik. Bez obzira na zbog toga posljedično uvjetovane tehničke promjene, od izvorne filozofije snimanja nikada se nije odstupilo. Dapače, samo ju se dalje usavršava.
Koji god od formata odabrali, Opus 3 Records naslovi uvijek će vam ponuditi ultimativnu kvalitetu zvuka u skladu sa svojom, ranije opisanom i široko priznatom filozofijom kada je u pitanju visoko-vjerna audio reprodukcija. Osim referentnih snimki, Opus 3 Records karakteriziraju i brojni vrhunski glazbenici. Teško je pobrojati sve umjetničke i tehničke nagrade i nominacije koje su primili. Među njima najzvučnije ime svakako je planetarno popularni Eric Bibb, čiji je album „Blues, Ballads & Work Songs“ bio nominiran za Grammy nagradu u kategoriji folk glazbe, album „Good Stuff“ Sunday Times proglasio je albumom godine u Velikoj Britaniji, itd. – što uz neupitnu kvalitetu snimki potvrđuje i njihovu visoku umjetničku vrijednost. Svakako ne smijemo zaboraviti i na brojne vrhunske naslove s klasičnim gitarama, orguljama, vokalima, orkestralna i komorna djela, jazz i blues sastave, itd.
Prvi čovjek tvrtke, njezin producent, inženjer i vlasnik, Jan-Eric Persson još je u mladosti bio inficiran audiofilskim virusom koji ga i danas trese nesmanjenim intenzitetom. Još kao klinac, davne 1962. godine nabavio je svoj prvi magnetofon, a 1971. napravio svoju prvu stereo snimku. Nepunih 5 godina kasnije Opus 3 Records izdao je svoj prvi naslov Stan’s Band na vinilnoj ploči. 1983. godine svjetlo dana ugledao je i prvi Opus 3 Records CD (Testrecord 1), 1996. godine prvi je u Europi izdao CD u HDCD formatu (20th Anniversary Celebration Disc), a također je prvi u Europi 2000.-te godine predstavio i jedan SACD naslov (Eric Bibb, „Just Like Love“). Upravo je taj SACD naslov obilježio prijelaz sa striktnog analognog snimanja u visoko-razlučivo digitalno. Jan-Eric Persson je za svoj rad primio brojna priznanja. Izdvojit ćemo nagradu Zlatni mikrofon za najboljeg studijskog inženjera u Švedskoj 2003. godine, nagradu za životno djelo u doprinosu razvoja kvalitete zvuka 2008. godine, HiFi Profile nagradu švedskog HiFi magazina 2011. godine, itd. Uz mnoge aktualne projekte, svoje bogato iskustvo i znanja prenosi i na mlade generacije kroz predavanja iz studijskih tehnika snimanja na nekoliko visokih škola i učilišta u Švedskoj.